Lucija Didović, Ivan Samardžić Ilić, Goran Arbanas
{"title":"The diversity of measures proscribed measures for offenders with mental health issues","authors":"Lucija Didović, Ivan Samardžić Ilić, Goran Arbanas","doi":"10.57140/mj.54.1.3","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Uvod: Psihijatrija i pravo često se isprepliću, zajedno omogućujući rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju duševnih bolesnika koji su počinili nezakonita djela. Cilj: U ovom radu prikazati ćemo tri različite vrste pravnih mjera u hrvatskom pravosudnom sustavu koje se odnose na počinitelje kojima je potrebna psihijatrijska pomoć. Pregled: Kazneno pravo u Hrvatskoj dijeli psihijatrijske mjere liječenja u tri kategorije: mjere oslobađanja od krivice zbog neubrojivosti, sigurnosne mjere, te zaštitne mjere. Duševni bolesnici koji nisu krivi zbog neubrojivosti zaštićeni su Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i ne mogu biti kažnjeni. Umjesto toga, mogu biti podvrgnuti institucionalnom liječenju, liječenju izvan psihijatrijske ustanove ili se uopće ne liječiti, ako ne predstavljaju nikakav dodatni rizik za buduće prijestupe. Sigurnosne mjere dijele se na obvezno psihijatrijsko liječenje i obvezno liječenje od ovisnosti. To se odnosi samo na one koji su u trenutku počinjenja kaznenog djela bili \"bitno smanjene uračunljivosti\" ili su bili pod utjecajem psihoaktivnih tvari. U zamjenu za blažu kaznu ili izostanak kazne izriče im se obvezno psihijatrijsko liječenje kao mjera sigurnosti radi sprječavanja ponavljanja kaznenog djela. Budući da su još uvijek krivi i u vrijeme počinjenja djela su bili ponešto svjesni svojih postupaka, nepridržavanje liječenja koje im je odredio sud, mogu biti smješteni u zatvor radi izvršenja preostalog vremena kazne predviđenog za počinjeno djelo. Zaštitne mjere služe istoj svrsi, ali ih može odrediti sam sud, bez vještačenja. Zaključak: Hrvatski zakonodavac predvidio je gotovo sve moguće ishode u kojima bi zdravstveni sustav mogao spriječiti ponavljanje kaznenih djela u slučajevima počinitelja s psihičkim smetnjama.","PeriodicalId":39401,"journal":{"name":"Medica Jadertina","volume":"9 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2024-04-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Medica Jadertina","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.57140/mj.54.1.3","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"Medicine","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Uvod: Psihijatrija i pravo često se isprepliću, zajedno omogućujući rehabilitaciju i socijalnu reintegraciju duševnih bolesnika koji su počinili nezakonita djela. Cilj: U ovom radu prikazati ćemo tri različite vrste pravnih mjera u hrvatskom pravosudnom sustavu koje se odnose na počinitelje kojima je potrebna psihijatrijska pomoć. Pregled: Kazneno pravo u Hrvatskoj dijeli psihijatrijske mjere liječenja u tri kategorije: mjere oslobađanja od krivice zbog neubrojivosti, sigurnosne mjere, te zaštitne mjere. Duševni bolesnici koji nisu krivi zbog neubrojivosti zaštićeni su Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i ne mogu biti kažnjeni. Umjesto toga, mogu biti podvrgnuti institucionalnom liječenju, liječenju izvan psihijatrijske ustanove ili se uopće ne liječiti, ako ne predstavljaju nikakav dodatni rizik za buduće prijestupe. Sigurnosne mjere dijele se na obvezno psihijatrijsko liječenje i obvezno liječenje od ovisnosti. To se odnosi samo na one koji su u trenutku počinjenja kaznenog djela bili "bitno smanjene uračunljivosti" ili su bili pod utjecajem psihoaktivnih tvari. U zamjenu za blažu kaznu ili izostanak kazne izriče im se obvezno psihijatrijsko liječenje kao mjera sigurnosti radi sprječavanja ponavljanja kaznenog djela. Budući da su još uvijek krivi i u vrijeme počinjenja djela su bili ponešto svjesni svojih postupaka, nepridržavanje liječenja koje im je odredio sud, mogu biti smješteni u zatvor radi izvršenja preostalog vremena kazne predviđenog za počinjeno djelo. Zaštitne mjere služe istoj svrsi, ali ih može odrediti sam sud, bez vještačenja. Zaključak: Hrvatski zakonodavac predvidio je gotovo sve moguće ishode u kojima bi zdravstveni sustav mogao spriječiti ponavljanje kaznenih djela u slučajevima počinitelja s psihičkim smetnjama.
简介:精神病学和法律经常被用来促进犯有违法行为的精神病人的康复和重返社会。目的:在克罗地亚,刑法将精神病治疗分为三类:防止因不守纪律而受到不公正对待;防止因不守纪律而受到不公正对待;防止因不守纪律而受到不公正对待。概述:克罗地亚刑法将精神病治疗分为三类:防止因不守纪律而受到不公正对待、安全措施和保护措施。因残疾而无罪的精神病人受到《精神病患者保护法》的保护,不能被起诉。如果精神病人因残疾而无罪,则受到《精神疾病患者保护法》的保护,不能被起诉。现在,我们需要的是心理治疗和心理咨询。因此,我们认为,"对心理健康的关注 "和 "对心理健康的关注 "是两个不同的概念。在较轻的惩罚和较重的惩罚中,都必须进行心理治疗,以减少重复治疗的次数。Budući da su još uvijek krivi i u vrijeme delinjeju su były ponešto svjesni svojih postupaka, nepridržávání liječenja koje im je odredio sudio, mogu biti smješteni u zatvorju radi izvrjeja pozostalog vremena pun punja predviđenog za delinjeno deljelo [如果他们仍然有罪,并且在犯罪时他们仍然知道自己的行为,未能遵守法庭命令的治疗,他们可能会被判处监禁,以执行为该罪行规定的剩余刑期。监禁判决应达到同样的目的,也可由法院自行判处,而无需强制执行。结论:克罗地亚立法规定了医疗保健系统处理患有精神疾病的罪犯重复刑事犯罪的所有可能方式。
期刊介绍:
Medica Jadertina magazine contains scientific and professional papers covering a wide range of themes in the fields of biomedicine and health, psychology, pharmaceutics, public health and health insurance. Scientific areas: Biomedicine and health; Public health and health care; Pharmaceutics; Psychology.