Uloga kriterija poticanja znanstvene izvrsnosti u razvoju znanosti

Abstract

Kriteriji znanstvene izvrsnosti su u svakoj, osobito relativno maloj znanstvenoj zajednici poput Hrvatske, neophodan ali i neizostavan društveni sustav poticaja, odgovornosti i očekivanja od znanstvenika (doktora znanosti) kao vrha hrvatske znanstveno-obrazovne piramide. Istodobno, oni su i iskaz “samoorganiziranosti” ovog populacijski uskog segmenta hrvatskog društva. Znanstvenici njima oblikuju svoju osobnu i zajedničku potrebu i obvezu kontinuirane potvrde svoje intelektualne radoznalosti i talenta, istraživačkom predanošću i marljivošću, te mjerljivim i struci ali i široj društvenoj zajednici razumljivim rezultatima. Samo stručno razumna i društveno nijansirana kombinacija institucionalne (vanjske) kontrole i (unutarnje) samoodgovornosti znanstvenika može rezultirati objektivnom ocjenom znanstvenog doprinosa i potaknuti rast znanstvene produktivnosti. U tom smislu se u radu propituju kvantitativni i kvalitativni indikatori mjerenja znanstvene izvrsnosti, njihov međusoban odnos, te dinamika mijenjajućih pozicija pojedinih indikatora u cjelovitoj prosudbi kvalitete i primjenljivosti znanstvenih nalaza tijekom vremena.