Don Kerubin Šegvić and Question of St. Dujam

Abstract

Pitanje sv. Dujma i apostoliciteta splitske Crkve, tj. njene izravne veze s apostolima, bilo je tijekom povijest u središtu istraživanja brojnih istraživača i još uvijek je vrlo aktualno. U znanstvenoj javnosti nedovoljno je poznato da je splitski svećenik don Kerubin Šegvić (Split, 23. II. 1867.  Zagreb, nakon 29. VI. 1945.) bio uključen u znanstvenu raspravu. U tom kontekstu nije nevažna činjenica da su don Kerubina komunističke vlasti u Zagrebu 29. lipnja 1945. osudile na smrt i potom likvidirale, što je njegov život i rad pretvorilo u tabu temu sve do početka demokratskih promjena u Hrvatskoj. Don Kerubin se uključio u raspravu početkom ožujka 1901., kada je u Splitu tiskana njegova znanstvena studiju “Storia e leggenda di S. Domnione o Doimo vescovo e martire di Salona e delle sue reliquie. Saggio storico-critico”. Šegvić se u studiji bavi pitanjem datuma Dujmove smrti, mjesta na kojem se čuvaju njegove kosti i štovanjem Dujma tijekom povijesti. Raspačavanje Šegvićeve studije zabranila je 9. ožujka 1901. rimska Kongregacija obredâ po preporuci splitskog biskupa Filipa Frane Nakića (1889. - 1910.). Kada je kancelar biskupa Nakića don Leopold Ivanišević 29. ožujka 1901. preuzeo od don Frane Bulića zaplijenjene primjerke don Kerubinove studije, don Frane je na svakom od četiri paketa napisao “Resurrecturis”, u nadi da će jednog dana te studije “uskrsnuti”. Što je u Šegvićevoj knjizi bilo sporno crkvenoj vlasti i koja je njezina znanstvena vrijednost, nastojat ćemo razjasniti u ovom članku.