Restauratorski proces sa revalorizacijom i reverzibilnošću na primjeru historijske građevine Kino Centar u Tuzli

Abstract

Apstrakt:Restauratorski proces kao mjera zaštite graditeljskog naslijeđa zasnovan je na jasno definisanoj metodologiji čiji je cilj dokumentirati, zaštititi, koristiti i prezentirati zaštićeno dobro. Ovaj rad obuhvata snimanje i dokumentiranje stanja objekta Kino Centar1 u Tuzli, analizu u smislu revalorizacije i reverzibilnosti te prijedlog mjera zaštite objekta u skladu sa principima konzervatorsko-restauratorskog procesa kao i zakonskim odredbama u ovom području. Objekat Kino Centar je 2015. godine proglašen nacionalnim spomenikom BiH. Od početka 1990. godine nije u upotrebi te je usljed različitih faktora doveden u loše i djelomično ruševno stanje. Kino Centar odlikuje memorija i duh mjesta (“genius loci”) koji još uvijek pobuđuju emocije kod starijih stanovnika dok je taj odnos sa mlađim generacijama onemogućen usljed nepostojanja vizuelnog i fizičkog kontakta sa objektom. Projektom je predviđena “zaštita prije zaštite”, tj. sanacija sa ojačanjima kao i zaštita historijske “ljuske” objekta. a nakon toga prilagodba i organiziranje objekta na način da mu se vrati prvobitna namjena, ali i omogući korištenje i u druge primjerene svrhe čime bi se mogućnosti objekta maksimalno iskoristile i obogatila ponuda kulturnih sadržaja u užem gradskom jezgru.Prethodno je za potrebe projekta urađeno istraživanje i dokumentiranje historijskih izvora kojima se svjedoči o autentičnosti objekta i njegovom značaju u kontekstu razvoja grada. Ključne riječi: restauracija, sanacija, revalorizacija, reverzibilnost, Tuzla, Kino Centar, secesija, austrougarski, memorija mjesta