Accounting for Financial Instruments

Abstract

Problematika priznavanja i mjerenja, odnosno racunovodstvenog tretmana financijskih instrumenata jedno je od najintrigantnijih pitanja u suvremenoj racunovodstvenoj teoriji i praksi koja podjednako zaokuplja racunovodstvene „teoreticare“ i racunovodstvene „prakticare“. Naime, dugo nije postojao konsenzus između racunovođa u pogledu priznavanja i mjerenja financijskih instrumenata te racunovodstvenog evidentiranja promjena vrijednosti financijskih instrumenata između dva izvjestajna datuma. Upravo taj izostanak jedinstvenog konsenzusa između racunovođa osnovni je razlog sto se MRS 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje (MRS 39) razvijao gotovo deset godina te konacno poceo s primjenom 01. sijecnja 2003. godine. Osnovni „kamen spoticanja“ između racunovođa u pogledu priznavanja i mjerenja financijskih instrumenata odnosi se na naknadno mjerenje financijskih instrumenata. Jedan dio racunovođa smatrao je da se u suvremenim uvjetima razvijenog globalnog financijskog tržista financijski instrumenti trebaju mjeriti primjenom koncepta fer vrijednosti (kod pocetnog i naknadnog mjerenja) pri cemu je primjereno promjene fer vrijednosti priznavati kroz dobit ili gubitak. Drugi dio racunovođa koji je sklon primjeni koncepta troska (odnosno konzervativnom racunovodstvu) nikako nije mogao prihvatiti primjenu koncepta fer vrijednosti kod naknadnog mjerenja financijskih instrumenata te, posebice, priznavanje nerealiziranih dobitaka od povecanja fer vrijednosti u dobit ili gubitak. „Sukob“ između pristasa koncepta fer vrijednosti i pristasa koncepta troska nije zavrsio izdavanjem MRS-a 39, vec se taj sukob i dalje nastavio. U MRS-u 39 koncept fer vrijednosti prihvacen je kao model naknadnog mjerenja određenih kategorija financijskih instrumenata predstavljajuci na taj nacin svojevrsnu „pobjedu“ pristasa koncepta fer vrijednosti. Koncept fer vrijednosti kao model naknadnog mjerenja financijskih instrumenata doveden je u pitanje tijekom globalne financijske krize 2008. godine kad su „racunovodstveni konzervativci“ smatrali da je i koncept fer vrijednosti jedan od uzrocnika financijske krize tražeci njegovu suspenziju i povratak na koncept troska. Međutim, taj se povratak nije dogodio, vec je koncept fer vrijednosti „preživio“ globalnu financijsku krizu, ali je doživio određenu modifikaciju, odnosno konkretizaciju buduci da je razvijen posebni standard – MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti. Ovim su standardom na jedinstveni nacin definirani pristupi i metode te pouzdanost procjene fer vrijednosti za sve elemente financijskih izvjestaja. Globalna financijska kriza ipak je imala utjecaj na racunovodstveni tretman financijskih instrumenata te su određene slabosti i nedostaci u postojecem racunovodstvenom tretmanu financijskih instrumenata iz MRS-a 39 postale predmetom razmatranja i poboljsanja sto je u konacnici rezultiralo razvojem novog racunovodstvenog standarda za financijske instrumente – MSFI-ja 9 Financijski instrumenti (MSFI 9). Temeljna svrha ove knjige je sistematizacija postojecih znanstvenih, ali i strucnih spoznaja vezanih za priznavanje i mjerenje financijskih instrumenata s posebnim naglaskom na ulogu, znacaj i primjenu racunovodstva zastite kao posebnog nacina priznavanja i mjerenja financijskih instrumenata koji su definirani kao zasticene stavke, odnosno kao instrumenti zastite. S obzirom da je ova knjiga pisana u vrijeme kad je aktualni standard za racunovodstveni tretman financijskih instrumenata bio MRS 39, u ovoj knjizi detaljno je razrađen model racunovodstvenog tretmana financijskih instrumenata sukladno MRS-u 39. Također, u knjizi su istaknute i analizirane promjene u modelu racunovodstvenog tretmana financijskih instrumenata prema novom MSFI-ju 9. U ovoj knjizi su istaknuti, objasnjeni i analizirani racunovodstveni, porezni i financijski ucinci postojeceg modela racunovodstvenog tretmana financijskih instrumenata iz MRS-a 39 i novog modela iz MSFI-ja 9.