{"title":"MODEL IZBORA SKUPŠTINE GRADA, GRADONAČELNIKA I GRADSKOG VEĆA GRADA BEOGRADA U UPOREDNOJ PERSPEKTIVI","authors":"Slaviša Orlović","doi":"10.5644/pi2022.204.09","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U ovom tekstu bavim se analizom modela izbora skupštine grada, gradonačelnika, gradskog veća i gradskih opština u Gradu Beogradu u uporednoj perspektivi. U uvodnom delu ukazujem na teorijske pretpostavke lokalne samouprave i demokratije. Zatim se osvrćem na evropska iskustva, principe i trendove kao što su supsidijarnost, decentralizacija i regionalizam. Grad Beograd situira se u okviru teritorijalne organizacije Republike Srbije. U centralnom delu rada bavim se organizacijom vlasti u Beogradu i načinom izbora. Način izbora gradskih vlasti utiče na karakter sistema lokalne samouprave. Kvalitet rada lokalne samouprave u celini birači vrednuju radom prvog čoveka lokalne zajednice. Građani u ličnosti predsednika opštine i gradonačelnika personalizuju lokalnu vlast – on je adresa kojoj se obraćaju za sve probleme koje imaju i od njega očekuju rešenja čak i kada problemi nisu u nadležnosti lokalne administracije. On nije samo prvi među jednakima nego lokalna vlast od koje građani očekuju operativnost. Iskustvo Srbije sa neposrednim izborom gradonačelnika (2004) proizvelo je negativne posledice. U dalističkom sistemu predsednici opština i gradonačelnici zavisili su od skupštinske većine u sprovođenju lokalne politike. Tamo gde su se stranački razlikovale većine u lokalnim skupštinama i predsednici opština i gradonačelnici dolazilo je do blokade rada lokalne samouprave i pokretanja postupka opoziva. Nasuprot njemu, u monističkom sistemu kakav je na snazi u Beogradu od 2008. godine, gradonačelnik i gradsko veće podređeni su predstavničkom telu lokalne zajednice i njihovo delovanje uslovljeno je voljom većine. Može se zaključiti da lokalne vlasti imaju dve “urođene prednosti” nad nacionalnim državama u upravljanju globalnim pitanjima: one imaju veći legitimitet kod onih koje zastupaju i imaju više fleksibilnosti i manevarskog prostora nego nacionalne strukture. Istovremeno, u gradovima je više nego ranije smeštena ogromna koncentracija moći i bogatstva, ali i velikih neravnopravnosti i siromaštva.","PeriodicalId":138656,"journal":{"name":"Političko-pravni i zakonski položaj Grada Sarajeva u sistemu lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini: mogućnosti reforme nadležnosti i teritorijalne organizacije","volume":"54 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-11-28","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Političko-pravni i zakonski položaj Grada Sarajeva u sistemu lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini: mogućnosti reforme nadležnosti i teritorijalne organizacije","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.5644/pi2022.204.09","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
U ovom tekstu bavim se analizom modela izbora skupštine grada, gradonačelnika, gradskog veća i gradskih opština u Gradu Beogradu u uporednoj perspektivi. U uvodnom delu ukazujem na teorijske pretpostavke lokalne samouprave i demokratije. Zatim se osvrćem na evropska iskustva, principe i trendove kao što su supsidijarnost, decentralizacija i regionalizam. Grad Beograd situira se u okviru teritorijalne organizacije Republike Srbije. U centralnom delu rada bavim se organizacijom vlasti u Beogradu i načinom izbora. Način izbora gradskih vlasti utiče na karakter sistema lokalne samouprave. Kvalitet rada lokalne samouprave u celini birači vrednuju radom prvog čoveka lokalne zajednice. Građani u ličnosti predsednika opštine i gradonačelnika personalizuju lokalnu vlast – on je adresa kojoj se obraćaju za sve probleme koje imaju i od njega očekuju rešenja čak i kada problemi nisu u nadležnosti lokalne administracije. On nije samo prvi među jednakima nego lokalna vlast od koje građani očekuju operativnost. Iskustvo Srbije sa neposrednim izborom gradonačelnika (2004) proizvelo je negativne posledice. U dalističkom sistemu predsednici opština i gradonačelnici zavisili su od skupštinske većine u sprovođenju lokalne politike. Tamo gde su se stranački razlikovale većine u lokalnim skupštinama i predsednici opština i gradonačelnici dolazilo je do blokade rada lokalne samouprave i pokretanja postupka opoziva. Nasuprot njemu, u monističkom sistemu kakav je na snazi u Beogradu od 2008. godine, gradonačelnik i gradsko veće podređeni su predstavničkom telu lokalne zajednice i njihovo delovanje uslovljeno je voljom većine. Može se zaključiti da lokalne vlasti imaju dve “urođene prednosti” nad nacionalnim državama u upravljanju globalnim pitanjima: one imaju veći legitimitet kod onih koje zastupaju i imaju više fleksibilnosti i manevarskog prostora nego nacionalne strukture. Istovremeno, u gradovima je više nego ranije smeštena ogromna koncentracija moći i bogatstva, ali i velikih neravnopravnosti i siromaštva.
在本文中,我从向上的角度分析了贝尔格莱德市的市议会、市长、市长和市议员的遴选模式。 在引言部分,我指出了地方自治和民主的理论假设。然后,我将谈到欧洲的经验、原则和趋势,如 supsidijarnost、权力下放和地区主义。贝尔格莱德市位于塞尔维亚共和国的领土组织内。在安理会的核心部分,我将讨论贝尔格莱德当局的组织和选择方法。城市地方当局的遴选方式影响到地方自治制度的特点。市民根据地方联盟第一人的情况来评价贝尔格莱德的地方自治质量。市镇主席和市镇首脑是市民们心目中的 "地方家园"--市民们遇到任何问题都会向他求助,如果问题不在地方政府的控制范围内,市民们也希望从他那里得到解决。他不仅是其他人中的第一人,而且也是地方当局中的第一人,公民期望从他那里采取实际行动。塞尔维亚未能直接挑选建设局长(2004 年),这产生了负面影响。在达利斯特制度下,市镇主席和市镇首脑依靠大多数市镇来启动地方政治。Tamo gde su su se stranački razlikovali većine u lokalnim skupštinama i predsednici opština i gradonačelnici dolazilo je do blokade rada lokalne samouprave i pokretanja postupka opoziva.相比之下,在贝尔格莱德自 2008 年以来实行的一元制中,市镇首脑和市镇都从属于地方议会的代表,他们的行动由多数人的意愿决定。可以得出的结论是,地方政府在管理全球问题方面比国家有两个 "明显优势":它们比其所代表的国家更具合法性,比国家机构更具灵活性和回旋余地。与此同时,权力和财富比以往任何时候都更加集中于城堡之中,或者说存在着巨大的不平等和贫困。