{"title":"ZNAČAJ DIVERGENTNOG MIŠLJENJA UČENIKA U NASTAVI PRIRODE I DRUŠTVA","authors":"Suad Hasanović, Damir Gazdić","doi":"10.7251/znd2106330h","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Misaoni proces koji čovjeka vodi u cilju rješavanja određenog problema, donošenja zaključka, uviđanja odnosa i veza između nekih elemenata u određenoj situaciji, suštinski je, zapravo, mišljenje. U toku nastavnog procesa mišljenje, kao alat koji učeniku služi za utvrđivanje i izbor načina i puta za rješavanje određenog problema, a koji prati cjelokupan misaoni proces, može biti klasično, logično ili konvergentno i kreativno ili divergentno. U ovome radu se analiziraju osnovne značajke divergentnog mišljenja u nastavi, s posebnim akcentom na problemsku nastavu prirode i društva. Dakle, za funkcionalan tok odvijanja nastave i učenja nije samo bitan logički slijed analiziranja, zapažanja i postupnog rješavanja određenog problema već i produkcija originalnih, funkcionalnih, zanimljivih i kreativnih ideja koje će dovesti do konačnog cilja i rješenja problema. Divergentno mišljenje je stvaralačko mišljenje i ima odlike kreativnosti. Ovakvim načinom mišljenja, koje je samo po sebi kreativno, nastavni sadržaji u nastavi mogu biti realizovani na lakši i zanimljiviji način. Poseban efekat kreativnosti, odnosno divergentnog mišljenja se ogleda u nastavi prirode i društva zbog same specifičnosti predmeta, kao i činjenice da je čovjek sam po sebi dio prirode i društva. Model problemskog učenja, odnosno učenje putem rješavanja problema se, prema većem broju stručnjaka iz psihologije i pedagogije naziva aktivnim učenjem, posebno iz razloga što je, prema ovakvom načinu i modelu rada, učenik aktivni učesnik nastavnog procesa jer do novih znanja dolazi direktno i neposredno koristeći kognitivne sposobnosti i razvijajući stvaralačko mišljenje. Takvo mišljenje doprinosi tome da učenik generiše ideje, razvija samopouzdanje i perspektivu promatranja što u velikoj mjeri doprinosi lakšem, boljem i temeljitijem poimanju prirode i svijeta koji ga okružuje. Doprinosi intelektualnom i socijalnom razvoju učenika i njegovom oblikovanju. Naravno, uz divergentno mišljenje učenik stiče i razvija svoj identitet kao subjekt društva u kojem živi.","PeriodicalId":396439,"journal":{"name":"ZBORNIK RADOVA NAUKA I DRUŠTVO","volume":"149 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-04-28","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"ZBORNIK RADOVA NAUKA I DRUŠTVO","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.7251/znd2106330h","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Misaoni proces koji čovjeka vodi u cilju rješavanja određenog problema, donošenja zaključka, uviđanja odnosa i veza između nekih elemenata u određenoj situaciji, suštinski je, zapravo, mišljenje. U toku nastavnog procesa mišljenje, kao alat koji učeniku služi za utvrđivanje i izbor načina i puta za rješavanje određenog problema, a koji prati cjelokupan misaoni proces, može biti klasično, logično ili konvergentno i kreativno ili divergentno. U ovome radu se analiziraju osnovne značajke divergentnog mišljenja u nastavi, s posebnim akcentom na problemsku nastavu prirode i društva. Dakle, za funkcionalan tok odvijanja nastave i učenja nije samo bitan logički slijed analiziranja, zapažanja i postupnog rješavanja određenog problema već i produkcija originalnih, funkcionalnih, zanimljivih i kreativnih ideja koje će dovesti do konačnog cilja i rješenja problema. Divergentno mišljenje je stvaralačko mišljenje i ima odlike kreativnosti. Ovakvim načinom mišljenja, koje je samo po sebi kreativno, nastavni sadržaji u nastavi mogu biti realizovani na lakši i zanimljiviji način. Poseban efekat kreativnosti, odnosno divergentnog mišljenja se ogleda u nastavi prirode i društva zbog same specifičnosti predmeta, kao i činjenice da je čovjek sam po sebi dio prirode i društva. Model problemskog učenja, odnosno učenje putem rješavanja problema se, prema većem broju stručnjaka iz psihologije i pedagogije naziva aktivnim učenjem, posebno iz razloga što je, prema ovakvom načinu i modelu rada, učenik aktivni učesnik nastavnog procesa jer do novih znanja dolazi direktno i neposredno koristeći kognitivne sposobnosti i razvijajući stvaralačko mišljenje. Takvo mišljenje doprinosi tome da učenik generiše ideje, razvija samopouzdanje i perspektivu promatranja što u velikoj mjeri doprinosi lakšem, boljem i temeljitijem poimanju prirode i svijeta koji ga okružuje. Doprinosi intelektualnom i socijalnom razvoju učenika i njegovom oblikovanju. Naravno, uz divergentno mišljenje učenik stiče i razvija svoj identitet kao subjekt društva u kojem živi.