{"title":"INKLUZIJA (NI)JE ILUZIJA","authors":"Elvira Mujkanović, Lejla Podbićanin","doi":"10.59519/mper4006","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Termin inkluzija je riječ latinskog porijekla inclusio, što znači uključenje, uključivanje, obuhvatanje i podrazumijevanje. Prema definiciji i prema većini autora predstavlja najkompletniji pojam ili proces uključivanja dijelova u cjelinu. U obrazovanju inkluzija svakom djetetu pruža jednake mogućnosti za razvoj potencijala i predstavlja human proces. Međutim, inkluzija je proces koji se ne odnosi samo na uključivanje djece s teškoćama u razvoju u redovne škole i predškolske ustanove. Inkluzija podrazumijeva rušenje barijera u svakodnevnom životu i aktivno i ravnopravno učešće djece i odraslih osoba s teškoćama u razvoju na svim poljima življenja i funkcionisanja bilo da se radi o djetetu ili o odrasloj osobi. Inkluzija i inkluzivni proces obrazovanja traje destljećima. Da li smo u ovom periodu naučili šta znači biti različit, na koji način prihvatiti različitosti kao pozitivne karakteristike druge osobe i da li smo naučili našu djecu kako da izgrade ravnopravan odnos sa osobama koje imaju neku teškoću u razvoju? Na ova pitanja smo pokušali odgovoriti ispitujući učenike osnovnih škola u Sarajevu. Osnovni cilj istraživanja je bio ispitati, analizirati i utvrditi da li djeca osnovnoškolskog uzrasta imaju razvijenu svijest o postojanju različitosti kao pozitivne karakteristike neke osobe, te utvrditi da li djeca razgovaraju sa roditeljima o različitostima i koliko ih roditelji informišu o tome, da li su informisani o kategorijama teškoća u razvoju kao i da li nakon toliko godina od uvođenja inkluzije ostaje pitanje da li je inkluzija iluzija. Na osnovu dobijenih rezultata istraživanja možemo zaključiti da je inkluzija djece s teškoćama u razvoju pozitivno prihvaćena od vršnjaka, ali da je neophodno nastaviti raditi na informisanju, zajedničkom druženju kao i na edukaciji roditelja o odgoju djeteta bez predrasuda kako bismo izgradili idealno inkluzivno društvo.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"269 1-2 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.59519/mper4006","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Termin inkluzija je riječ latinskog porijekla inclusio, što znači uključenje, uključivanje, obuhvatanje i podrazumijevanje. Prema definiciji i prema većini autora predstavlja najkompletniji pojam ili proces uključivanja dijelova u cjelinu. U obrazovanju inkluzija svakom djetetu pruža jednake mogućnosti za razvoj potencijala i predstavlja human proces. Međutim, inkluzija je proces koji se ne odnosi samo na uključivanje djece s teškoćama u razvoju u redovne škole i predškolske ustanove. Inkluzija podrazumijeva rušenje barijera u svakodnevnom životu i aktivno i ravnopravno učešće djece i odraslih osoba s teškoćama u razvoju na svim poljima življenja i funkcionisanja bilo da se radi o djetetu ili o odrasloj osobi. Inkluzija i inkluzivni proces obrazovanja traje destljećima. Da li smo u ovom periodu naučili šta znači biti različit, na koji način prihvatiti različitosti kao pozitivne karakteristike druge osobe i da li smo naučili našu djecu kako da izgrade ravnopravan odnos sa osobama koje imaju neku teškoću u razvoju? Na ova pitanja smo pokušali odgovoriti ispitujući učenike osnovnih škola u Sarajevu. Osnovni cilj istraživanja je bio ispitati, analizirati i utvrditi da li djeca osnovnoškolskog uzrasta imaju razvijenu svijest o postojanju različitosti kao pozitivne karakteristike neke osobe, te utvrditi da li djeca razgovaraju sa roditeljima o različitostima i koliko ih roditelji informišu o tome, da li su informisani o kategorijama teškoća u razvoju kao i da li nakon toliko godina od uvođenja inkluzije ostaje pitanje da li je inkluzija iluzija. Na osnovu dobijenih rezultata istraživanja možemo zaključiti da je inkluzija djece s teškoćama u razvoju pozitivno prihvaćena od vršnjaka, ali da je neophodno nastaviti raditi na informisanju, zajedničkom druženju kao i na edukaciji roditelja o odgoju djeteta bez predrasuda kako bismo izgradili idealno inkluzivno društvo.