POSTOJI LI ALTERNATIVA IZAZOVNOM PONAŠANJU DJECE I OMLADINE U AUTISTIČNOM SPEKTRU?

Abstract

Izazovno ponašanje podrazumijeva određene, najčešće nepoželjne oblike ponašanja, poput udaranja, ujedanja, pljuvanja, grebanja, vrištanja i ostalih sličnih oblika ponašanja kroz koje se roditelji, učitelji i ostale osobe u kontaktu s osobama u autističnom spektru, osjećaju izazvanim ili ugroženim. Izazovno ponašanje je, ne samo u okviru autističnog spektra, u fokusu istraživanja i moguće je naći veliki broj knjiga i studija o tome kako promjeniti ili spriječiti izazovno ponašanje – uglavnom bazirano na metodama modifikacije ponašanja. To nije cilj ovog priloga. U ovom prilogu želi se dati doprinos razumijevanju izazovnog ponašanja, kao i razumijevanju osoba koje takvo ponašanje pokazuju. Tek kada smo razumjeli uzroke i funkciju određenog ponašanja, možemo i naći način kako da ponašanje spriječimo ili promijenimo. Svako ponašanje ima svoju funkciju – stoga je naš osnovni zadatak da razumijemo koji smisao i funkciju ima ponašanje koje određena osoba pokazuje u određenoj situaciji. Za osobu koja pokazuje izazovno ponašanje je to ponašanje subjektivno, smisleno i ispravno, čak i ako je isto to ponašanje za sve ostale osobe neprikladno, opasno ili zastrašujuće. Stoga Bo Hejlskov Elven (2015:17) definira izazovno ponašanje kao “ponašanje koje stvara probleme osobama koje su u kontaktu sa osobom u autistisčnom spektru”. Od osobe koja pokazuje izazovno ponašanje, očekuje se da promijeni nešto, kako bi se i ponašanje promijenilo. Za osobe u autističnom spektru takva promjena nije jednostavna i u nekim slučajevima jako otežana. Osoba koja pokazuje određeno (izazovno) ponašanje nema razlog da isto promjeni (jer je za njega/nju subjektivno smisleno) ili ne posjeduje potrebne kompetencije za samostalnu promjenu, za okolinu izazovnog, ponašanja. U jednom ili drugom slučaju je naš zadatak i naša obaveza nešto da promijenimo kako bi omogućili promjenu ili spriječili pojavu izazovnog ponašanja.