{"title":"Veće učešće žena i Izborni zakon BiH","authors":"Besima Borić","doi":"10.5644/pi2021.198.05","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Vrijeme od 1995. godine do danas obilježeno je, između ostalog, i traganjima za mogućim modelima kako obezbijediti veće učešće žena u zakonodavnim tijelima, ali ne samo u njima, nego i u tijelima izvršne vlasti, ukupnom društvenom i političkom životu. To je proces koji se kontinuirano odvija u velikom dijelu svijeta, pa tako i u našoj BiH, a i u Regiji. Hroničan nedostatak žena na mjestima odlučivanja najčešće se adresira našim tradicionalnim kulturološkim i ukupnim sociološkim uvjetima, nedovoljnoj demokratičnosti političkih subjekata, ali i nedostatku adekvatnih zakonskih rješenja koja bi omogućila dobre uvjete za veći broj žena na listama i u tijelima vlasti. Donošenje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, uvođenje kvote manje zastupljenog spola u Izborni zakon BiH, kao i niz drugih rješenja uveliko je uticalo na povećan broj žena u zakonodavnim tijelima. Još uvijek je taj broj znatno manji od proklamovanog, najprije 30, a potom i 40% obaveznog broja manje zastupljenog spola na kandidatskim listama. Vrlo je malo istraživanja koja nude moguće konkretne izmjene zakona koje bi dosegle ovaj procent. Opće je mjesto da sadašnji izborni sistem u BiH pogoduje većoj zastupljenosti žena kao manje zastupljenog spola. Ali ,također, otvara i neke mogućnosti za poboljšanje, a koje se kriju u eventualnoj uspostavi pariteta i ravnomjernoj zastupljenosti muškaraca i žena na listama, eventualnom zatvaranju listi, preraspodjeli kompenzacionih mandata u korist manje zastupljenog spola. Također, korisno bi bilo razmotriti i broj političkih subjekata, izbornih jedinica kao i podizanje cenzusa za ostvarenje mandata. Isto tako, važno bi bilo sačuvati kvotu, na koju se u toku dvadesetak godina nekoliko puta atakovalo, ali i zadržati kaznene odredbe kojima se štiti propisani redoslijed i kvota. Izmjene koje bi pogodovale većem broju izabranih žena traže adekvatnu političku klimu i zato je važno adresirati odgovornost ne samo na zakonodavce nego posebno i na političke stranke, medije, NVO i druge subjekte.","PeriodicalId":447780,"journal":{"name":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","volume":"26 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"1900-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"1","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.5644/pi2021.198.05","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 1
Abstract
Vrijeme od 1995. godine do danas obilježeno je, između ostalog, i traganjima za mogućim modelima kako obezbijediti veće učešće žena u zakonodavnim tijelima, ali ne samo u njima, nego i u tijelima izvršne vlasti, ukupnom društvenom i političkom životu. To je proces koji se kontinuirano odvija u velikom dijelu svijeta, pa tako i u našoj BiH, a i u Regiji. Hroničan nedostatak žena na mjestima odlučivanja najčešće se adresira našim tradicionalnim kulturološkim i ukupnim sociološkim uvjetima, nedovoljnoj demokratičnosti političkih subjekata, ali i nedostatku adekvatnih zakonskih rješenja koja bi omogućila dobre uvjete za veći broj žena na listama i u tijelima vlasti. Donošenje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, uvođenje kvote manje zastupljenog spola u Izborni zakon BiH, kao i niz drugih rješenja uveliko je uticalo na povećan broj žena u zakonodavnim tijelima. Još uvijek je taj broj znatno manji od proklamovanog, najprije 30, a potom i 40% obaveznog broja manje zastupljenog spola na kandidatskim listama. Vrlo je malo istraživanja koja nude moguće konkretne izmjene zakona koje bi dosegle ovaj procent. Opće je mjesto da sadašnji izborni sistem u BiH pogoduje većoj zastupljenosti žena kao manje zastupljenog spola. Ali ,također, otvara i neke mogućnosti za poboljšanje, a koje se kriju u eventualnoj uspostavi pariteta i ravnomjernoj zastupljenosti muškaraca i žena na listama, eventualnom zatvaranju listi, preraspodjeli kompenzacionih mandata u korist manje zastupljenog spola. Također, korisno bi bilo razmotriti i broj političkih subjekata, izbornih jedinica kao i podizanje cenzusa za ostvarenje mandata. Isto tako, važno bi bilo sačuvati kvotu, na koju se u toku dvadesetak godina nekoliko puta atakovalo, ali i zadržati kaznene odredbe kojima se štiti propisani redoslijed i kvota. Izmjene koje bi pogodovale većem broju izabranih žena traže adekvatnu političku klimu i zato je važno adresirati odgovornost ne samo na zakonodavce nego posebno i na političke stranke, medije, NVO i druge subjekte.