Korijeni i dodirišta

Abstract

Tragajući za brojnim arhivskim izvorima, ali i relevantnoj literaturi ulazimo spontano u izvornost koja nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da su današnji Taslidžići Sandžačkog korijena. Oni, kako nas uči historija, imaju viševjekovnu tradiciju. Bio je to zapravo prostor - Sandžak na granici Svjetova, ali jednako tako i prostor na vratima naroda različitih prema civilizaciji, tradiciji, običajima, religiji i kulturi ujedno. Karakteristično je da su Osmanlije još od prvih godina svoje vladavine, dali Pljevljima posebno ime nazvavši ih Tašlidža. Naziv je dat po okolnim kamenim brdima koja su okruživala raniji srednjovjekovni trg. 1To je dakle, izjednačeno s riječi Tašlidža, što u prijevodu na tursko-osmanskom jeziku ima značenje kamenca, ili kamene plohe (trga). Čitav niz predaka koji su živjeli u Osmanskom Carstvu, sve do njegova urušavanja tražili su načina kako se snalaziti u datim okolnostima. Sve je nekako trajalo do vremena dolaska Austro-Ugarske Monarhije na tlo Bosne i Hercegovine,1878. godine. Za Bošnjake/muslimane značilo je posve nov životni položaj, ali i za prošlost. Izdanci današnjih Taslidžića raspršili su se u više smjerova: Tursku, Siriju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i drugdje. No međutim, historija se ponovila, pa su i nove generacije nastavile s takvim putem - jedni ostaju u Hercegovini (LjubuškiMostar), drugi idu dalje u Bosansku Posavinu (Gradačac), pa i dalje na neke druge prostore, kao na primjer u Hrvatsku, Osijek, Baranju, Banat, pa i dalje, Siriju, Tursku, Ameriku, Kanadu, Norvešku, Italiju, Njemačku, Ujedinjene arapske emirate, Katar. I zbog svega toga ne mogu se zbuniti, ali niti odlutati s mislima jer tragači prošlosti ponekad kreću pomalo čudnim putevima. I zbog toga je historija za one koji znaju slušati!