{"title":"Komunikacija s gluhim i gluhoslijepim pacijentima u provođenju dijagnostičko-terapijskog postupka","authors":"Andrijana Rajič, Jelena Mijatović","doi":"10.11608/sgnj.28.2.5","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Kvalitetna zdravstvena zaštita, informiranost i edukacija o zdravlju i kvaliteti života dio su ostvarenja osnovnih ljudskih potreba i prava, a temelje se na adekvatnoj komunikaciji.Od najranije dobi, kad se oslanjamo na vlastiti govor i kad se očekuje samostalnost u obavljanju osnovnih aktivnosti, usvajamo obrazac pri rješavanju aktualnih zdravstvenih i drugih poteškoća. Postavljanje točne dijagnoze i put do rješavanja zdravstvenog problema otežani su ako zdravstveni djelatnik od pacijenta ne dobiva potrebne informacije. Ovaj problem umanjuje i povjerenje u odnosu pacijent – zdravstveni djelatnik, te dovodi u pitanje bioetičku perspektivu u zdravstvenoj profesiji.S problematikom komunikacijske barijere pri ostvarivanju zdravstvene zaštite u Hrvatskoj susreću se i gluhe te gluhoslijepe osobe. Jezik je plod kulture, stoga je i kultura gluhih i gluhoslijepih iznjedrila vlastiti – znakovni jezik. Neadekvatna edukacija zdravstvenog osoblja o hrvatskom znakovnom jeziku kao materinjem jeziku gluhih i gluhoslijepih u Republici Hrvatskoj te o drugim primjerenim načinima komunikacije s osobama oštećenog audio-vizualnog sustava doprinosi površnoj zdravstvenoj obradi, socijalnoj izolaciji ove skupine korisnika hrvatskog zdravstvenog sustava te narušavanju autonomije i društvenog prihvaćanja gluhih i gluhoslijepih osoba.Iako prema zakonskoj regulativi (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti prava pacijenata, Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom) gluhi i gluhoslijepi imaju pravo na jednaku kvalitetu zdravstvene skrbi kao i čujuće osobe, praksa pokazuje drugačiju stvarnost. Gluhe i gluhoslijepe osobe nerijetko ostaju oni o kojima nitko ne brine – jer ne zna kako.Ono što čujućoj osobi izgleda kao napredak i olakšanje u tehničkom dijelu bolničkog sustava – obavijesti, edukativni materijali, infrastruktura, osvjetljenje, komunikacijski kanali (internet, telefon…), gluhoj i gluhoslijepoj osobi može biti problem i uteg.Ipak, uz malo dobre volje, truda i zalaganja i ova barijera može biti uklonjena, a kvaliteta života jedne društvene skupine uvelike unaprijeđena.","PeriodicalId":363453,"journal":{"name":"Sestrinski glasnik","volume":"90 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2023-08-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Sestrinski glasnik","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.11608/sgnj.28.2.5","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Kvalitetna zdravstvena zaštita, informiranost i edukacija o zdravlju i kvaliteti života dio su ostvarenja osnovnih ljudskih potreba i prava, a temelje se na adekvatnoj komunikaciji.Od najranije dobi, kad se oslanjamo na vlastiti govor i kad se očekuje samostalnost u obavljanju osnovnih aktivnosti, usvajamo obrazac pri rješavanju aktualnih zdravstvenih i drugih poteškoća. Postavljanje točne dijagnoze i put do rješavanja zdravstvenog problema otežani su ako zdravstveni djelatnik od pacijenta ne dobiva potrebne informacije. Ovaj problem umanjuje i povjerenje u odnosu pacijent – zdravstveni djelatnik, te dovodi u pitanje bioetičku perspektivu u zdravstvenoj profesiji.S problematikom komunikacijske barijere pri ostvarivanju zdravstvene zaštite u Hrvatskoj susreću se i gluhe te gluhoslijepe osobe. Jezik je plod kulture, stoga je i kultura gluhih i gluhoslijepih iznjedrila vlastiti – znakovni jezik. Neadekvatna edukacija zdravstvenog osoblja o hrvatskom znakovnom jeziku kao materinjem jeziku gluhih i gluhoslijepih u Republici Hrvatskoj te o drugim primjerenim načinima komunikacije s osobama oštećenog audio-vizualnog sustava doprinosi površnoj zdravstvenoj obradi, socijalnoj izolaciji ove skupine korisnika hrvatskog zdravstvenog sustava te narušavanju autonomije i društvenog prihvaćanja gluhih i gluhoslijepih osoba.Iako prema zakonskoj regulativi (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti prava pacijenata, Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom) gluhi i gluhoslijepi imaju pravo na jednaku kvalitetu zdravstvene skrbi kao i čujuće osobe, praksa pokazuje drugačiju stvarnost. Gluhe i gluhoslijepe osobe nerijetko ostaju oni o kojima nitko ne brine – jer ne zna kako.Ono što čujućoj osobi izgleda kao napredak i olakšanje u tehničkom dijelu bolničkog sustava – obavijesti, edukativni materijali, infrastruktura, osvjetljenje, komunikacijski kanali (internet, telefon…), gluhoj i gluhoslijepoj osobi može biti problem i uteg.Ipak, uz malo dobre volje, truda i zalaganja i ova barijera može biti uklonjena, a kvaliteta života jedne društvene skupine uvelike unaprijeđena.