Razvoj sestrinstva u Karlovcu u razdoblju od osnutka grada do prve polovice 20. stoljeća

Abstract

Uvod: Povijest skrbi za bolesne i potrebite u Karlovcu veže se za osnutak grada. Bolnice se grade isprva unutar tvrđave, a od 1779. godine i izvan tvrđave. Osoblje koje je radilo u bolnicama bili su priučeni liječnici koji su se s vremenom stručno osposobljavali. Njihova se imena navode u najranijim bolničkim spisima. Rad osoba koje su pomagale liječnicima i njegovale bolesnike oskudno je opisan i ne nalazimo podatke o tome tko su bile prve školovane medicinske sestre koje su radile u Karlovcu. Autorice su u radu pokušale učiniti rekonstrukciju početaka sestrinstva u Karlovcu i pronaći imena prvih sestara te podatke o školovanju i djelokrugu i/ili mjestu rada. Metode: Polazište za izradu rada bili su dokumenti pohranjeni u pismohrani Opće bolnice Karlovac, arhivskim fondovima i zbirkama Hrvatskog državnog arhiva (HDA) te Državnom arhivu u Karlovcu (DAKA), kao i dokumenti pohranjeni u pismohrani Škole za medicinske sestre Mlinarska, Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, i Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Kao dopuna ovim izvorima korišteni su do sada objavljeni radovi. Rezultati: Pregledom pronađene povijesne građe saznajemo da se do 19. stoljeća ne nalaze imena ni zvanja osoba koje su njegovale bolesne. Postoje zapisi o imenima i prezimenima liječnika i bolesnika, ali za pomoćno se osoblje pretpostavlja da su to bile priučene žene. Kao prvi educirani kadar spominju se redovnice koje su krajem 19. stoljeća došle raditi u gradsku javnu bolnicu. Redovnice su radile i u sklopu Crvenog križa te priručnim bolnicama zajedno s građankama Karlovca. Na temelju uvida u arhivsku građu doznaju se imena sestara koje su djelovale u Karlovcu, kao i njihov djelokrug te mjesto rada. Osobe koje se najranije spominju u zapisima su primalje Ana Lamprecht i Sofija Piljuga, ali nisu pronađeni podaci o njihovoj izobrazbi. Na temelju pregledane povijesne građe može se izdvojiti Perpetua Kovačić koja je bila zaposlena u Karlovcu kao prva redovnica koja se školovala u Školi za sestre pomoćnice u Zagrebu. Zaključak: Cjelokupan sestrinski rad u bolnicama u Karlovcu provodile su većinom redovnice. Brinule su o bolesnima, pripremale hranu, uređivale okoliš i provodile higijenu u bolnici. Rad je bio zahtjevan i popraćen teškim radnim uvjetima. Analizom povijesne građe doznaju se mnoga imena osoba koje su njegovale i skrbile o bolesnima u Karlovcu. Daljnjim istraživanjem i analizom povijesnog materijala moglo bi se doći do dodatnih i/ili novih informacija te drugačijih zaključaka. Ostaje nepoznat podatak o osobama koje su njegovale bolesnike u gradskoj javnoj bolnici u razdoblju od njezina osnutka do dolaska prvih redovnica.