ZNAČAJ ALTERNATIVNE I AUGMENTATIVNE KOMUNIKACIJE KOD DJECE I ODRASLIH SA TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

Abstract

Alternativna i augmentativna komunikacija (AAC) je područje kliničke prakse koje se bavi potrebama pojedinaca sa značajnim i složenim smetnjama komunikacije karakteriziranih poremećajima u produkciji i/ili razumijevanju govornog jezika, uključujući govorne i pisane načine komunikacije. Augmentativna komunikacija se koristi za dopunu postojećeg govora, a alternativna komunikacija se koristi umjesto govora koji nije funkcionalan ili ga nikako nema (Ibrahimagić, A., 2019). Komunikacija je veoma bitan faktor za oblikovanje društva. Ona je jedno od osnovnih ljudskih prava. Suština komunikacije je sposobnost da prenesemo naše misli, osjećanja i želje. Svako dijete i odrasla osoba ima pravo na komunikaciju i sporazumijevanje. Djeca i osobe sa teškoćama u razvoju većinom imaju teškoće u komunikaciji. Zato im je potrebno pomoći kako bi bili uključeni u aktivnosti svakodnevnog života. Savremena tehnologija omogućava lakši i bolji život djeci i osobama sa teškoćama u razvoju. U školama, djeci sa teškoćama u razvoju AAC omogućava lakše sudjelovanje u nastavnom procesu i bolju interakciju sa ostalim učenicima i učiteljima, te im olakšava shvatanje i usvajanje gradiva. Odraslim osobama AAC omogućava veću uključenost u svakodnevne životne aktivnosti, a time im pruža i jednaku mogućnost za zapošljavanjem. Cilj našeg rada je da prikažemo šta je to alternativna i augmentativna komunikacija i da objasnimo značaj AAC-a kod djece i odraslih sa teškoćama u razvoju.