Žensko suučesništvo

U ovom će radu biti riječi o ženskom suučesništvu ili sudjelovanju žena u onim radnjama koje za izravnu ili neizravnu posljedicu imaju smanjenje sloboda i prava drugih žena. Žensko je suučesništvo među prvima spomenula Simone de Beauvoir koja je u knjizi Drugi spol opisala fenomen ženskog sudjelovanja u nepravednim patrijarhalnim praksama, sugerirajući pritom postojanje pasivnog (prisilnog, nenamjernog) i aktivnog (namjernog) suučesništva. Koristeći se teorijom kolektivnog suučesništva Christophera Kutza te nadogradnjom Briana Lawsona u nastavku se validnost pojma ženskog suučesništva provjerava na odabranim primjerima anti-ženskog djelovanja navedenog u radovima feminističkih teoretičarki. Iako su potonje o ženskom suučesništvu govorile u kontekstu ženske samo-objektifikacije, kućanskog rada i političkog djelovanja na desnici, zaključak je ovoga rada da se u samo posljednjem slučaju može govoriti o aktivnom, a onda i jedinom feministički i politički relevantnom ženskom suučesništvu.