Ishodišta i prilagodbe jednotraktnog sustava u projektima i realizacijama Drage Galića

Drago Galić (Zagreb, 1907. – 1992.) upisao se u povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća svojim kanonskim djelima stambene arhitekture u Ulici grada Vukovara i na Svačićevu trgu u Zagrebu – oglednim primjerima inovativnoga, studioznog pristupa promišljanju “galerijskog tipa” višestambenih zgrada 1950-ih godina, ali i transfera utjecaja tadašnje europske produkcije, odnosno Le Corbusierova Unité d’habitation u Marseillesu. Ne osporavajući Le Corbusierov utjecaj, rad nudi njihovu nešto drukčiju interpretaciju u kontekstu Galićeva arhitektonskog opusa koji im prethodi, posebice u korelaciji s nizom projekata bolničke i hotelske arhitekture u fokusu njegova projektantskog rada 1930-ih godina te malo poznatim, ali važnim neizvedenim projektom stambenog kompleksa za namještenike Penzionog zavoda s dvoetažnim stanovima u Preradovićevoj ulici 21–23 u Zagrebu, izrađenim u suradnji s Mladenom Kauzlarićem 1942./1943. godine. U svim navedenim projektima Galić koristi isti tip prostorne organizacije proizašao iz arhitekture paviljonskih bolnica koji zajedno s oblikovanjem jamči optimum sunca, svježeg zraka i zelenila svakom od stanara.