»Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu« (Jer 31,29)

Društveni procesi prepoznaju suštinsku razliku između pojmova temeljne i dominantne vrijednosti. Vrijednosti na kojima počiva sveukupni vrijednosni sustav neke zajednice smatraju se temeljnim i normativnim vrijednostima toga društva. Te temeljne vrijednosti katkad nisu i prevladavajuće (dominantne), što dovodi do neusklađenosti između temeljnih (deklariranih) i dominantnih (prevladavajućih) vrijednosti. One koje dominiraju mogu čak biti i u suprotnosti s temeljnim vrijednostima. Biblijski didaktički tekstovi mudrosnih tradicija (Knjiga o Jobu, Mudre izreke, Propovjednik) učestalo upućuju na neke odgojno–obrazovne temeljne vrijednosti izraelićanske zajednice. U tom roditelj, osobito otac, zauzima bitno mjesto. U stvarnosti se pak zamjećuje nesklad između tih temeljnih vrijednosti i vrijednosti koje dominiraju. Naime, s jedne je strane imamo, »Sine moj, čuj moju mudrost« (Izr 5,1), »Polušaj, sine moj, pouku oca svoga« (Izr 1,8) i personificirana mudrost koja »odgaja sinove svoje« (Sir 4,11). S druge strane biblijski narativ upućuje na ovo poslovično: »Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu« (Jer 31,29). Znatan je broj biblijskih narativa u kojima nailazimo tragove gdje su sinovi predstavljeni kao slab rezultat otčinskih propusta. U ovom se radu ispituju i preispituju razlozi i uzroci koji dovode do takvoga nesklada između temeljnih i prevladavajućih vrijednosti. Etiologija kao biblijski hermeneutski predložak, kojim se pojašnjavaju pravi uzroci pojedinih situacija, može biti jedno od pojašnjenja spomenute diskrepancije.