Marcus Aurelius and the Community of Philosophical Life

U radu se usmjeravam na povijesnu pozadinu suvremene filozofijske prakse ističući određene aspekte filozofijskog obrazovanja Marka Aurelija, naročito dnevne rutine upražnjavane tijekom njegova ranog djetinjstva, koje su mu prenijeli njegovi učitelji. Argumentirat ću u korist ideje da postoje određene prakse koje se mogu strukturirati kao dio života filozofijske zajednice. Moja se analiza zasniva na Hadotovoj interpretaciji filozofijskog ideala Marka Aurelija, vezanog za figure poput Katona mlađeg, Rogacijana i Aula Gelija, kako bi se naglasila ideja da je Aurelijeva posvećenost filozofiji bila rezultat dugotrajnog procesa sudjelovanja u duhovnim aktivnostima predloženima od strane njegovih učitelja, kojima je odao počast u prvoj knjizi svojih Meditacija. Idejom se predlaže da je pod utjecajem Epikteta svaki od učitelja poticao na oprimjerivanje karakteristične vrline u dnevnim vježbama tijekom Aurelijevih formativnih godina, kao počast helenskoj koncepciji filozofije kao »brige o duši«. Stoga, bez da se radi o historiografskom istraživanju, rad nastoji ponuditi izvor suvremenom filozofijskom praktičaru, o prirodi filozofijskog savjetovanja, nudeći povijesne izvore za suvremenu filozofijsku praksu, te oblik uvoda u filozofijsko savjetovanje za nepraktičare, time ilustrirajući stoičko filozofijsko savjetovanje na djelu.