Priznanje i vrednovanje kriza jezikom ljudskih prava

Ljudska prava i krize redovito se razmatra kao tvorevine u stanju međusobne napetosti. Krize izazivaju ljudska prava, a ljudska prava trebaju pružiti granice u reakciji na krizu i u konačnici ih treba izbaviti iz dugotrajnih ili potencijalno trajnih kriznih stanja. Svrha je ovog rada pružiti nešto drukčije viđenje odnosa između krize i temeljnih prava. Njime se temeljna prava istražuju kao sredstva normativnog konstruiranja kriza, čime se pokazuje kako su ona upletena u postojanje kriza, i to ne samo svojom odsutnošću ili barem potisnutom prisutnošću. Izazov reguliranja umjetne inteligencije pogodan je za propitivanje takva pothvata utoliko što nas podsjeća na to da kriza ne može postojati ako joj se ne prida adekvatno normativno značenje. U tom se smislu u ovom radu razlikuju dvije uloge temeljnih prava naspram kriza, one omeđivanja prostora i dijeljenja uloga, te se pokazuje kako se nastojanja uređenja umjetne inteligencije prema njima odnose. Tvoreći pokušaj odgovora na krizu uređenjem rizika, ta nastojanja tvore tek prividni odmak od diskursa temeljnih prava, otvarajući zapravo nove prostore da se upravo s pomoću njih konstruiraju drukčija viđenja krize.