Fenomen seksualnog zlostavljanja u Crkvi

Autor u ovom radu donosi analize i promišljanja o fenomenu seksualnog zlostavljanja djece i maloljetnika od strane katoličkoga klera, dakle u okrilju i u ustanovama Katoličke crkve. U uvodu predstavlja začetke fenomena seksualnog zlostavljanja u Crkvi, a to su događaji koji su seksualno zlostavljanje od strane katoličkoga klera nepovratno stavili pod reflektore šire crkvene i svjetovne javnosti. Nakon toga, u prvom dijelu rada autor kratko predstavlja i analizira neka poznatija službena izvješća o razmjerima seksualnog zlostavljanja u pojedinim mjesnim Crkvama, biskupijama i zajednicama. U drugom dijelu promišlja o službenom crkvenom držanju spram fenomena seksualnog zlostavljanja, a koji je desetljećima bio zarobljen kulturom sustavnog zataškavanja, zaštite zlostavljača i posramljivanja žrtava. Ovu činjenicu u trećem dijelu rada autor analizira i kritički propituje u svjetlu dominantne kulture hijerarhizma hranjene institucionalnom moći kao glavnom uzroku prokazane i osuđene kulture klerikalizma, a koja je već prije prepoznata kao jedan od glavnih izvora zala u Crkvi, uključujući i seksualno zlostavljanje. Upravo kad je kruta kultura hijerarhizma prepoznata kao glavni uzrok crkvene krize izazvane seksualnim skandalima, došlo je radikalnog zaokreta u crkvenom odnosu prema žrtvama koje su deklarativno i stvarno stavljene u središte zauzimanja tijekom rješavanja konkretnih slučajeva seksualnog zlostavljanja i kanonskih kaznenih postupaka protiv klerika zlostavljača, a o čemu autor kritički promišlja u četvrtom dijelu rada. U posljednjem, petom dijelu rada autor analizira doprinose koje je tom radikalnom zaokretu dao kardinal Ratzinger i kasnije kao papa Benedikt XVI., a u nastavku ukazuje na ključne i odlučujuće doprinose pape Franje s brojnim odlukama, dokumentima i izmjenama kanonskoga kaznenog zakonodavstva. Na kraju, umjesto zaključka, autor donosi promišljanja u obliku nekoliko važnih napomena o ovoj mučnoj i bremenitoj temi.