Structural-interactional Determinants of Patriotism in Croatian Society

Domoljublje je pojam koji ne karakterizira terminološko već živopisno određenje. To znači da se u razmatranju pojma domoljublje ne valja zadovoljiti definicijom već načinima na koje ljudi percipiraju domoljublje u okvirima svakodnevnog života. U hrvatskom je društvu domoljublje česta tema u javnom prostoru i stoga ovaj rad analizira veze između povjerenja u različite skupine institucija i percepcije domoljublja. Razlog proučavanja odnosa opisane veze može se pronaći u teorijskom razmatranju domoljublja kao specifičnog za interakcijsku sferu, a koja je pod utjecajem strukturalnih silnica društva pa se i sama percepcija domoljublja reflektira kroz odnos pojedinaca prema pojedinim institucijama. Podaci su dobiveni pomoću metode anketnog istraživanja na neprobabilističkom uzorku, a sama analiza je napravljena faktorskom analizom i strukturalnim modeliranjem. Pomoću faktorske analize su dobivene dvije dimenzije za percepciju domoljublja, a koje su nazvane »pozitivna percepcija« i »negativna percepcija domoljublja«; te dvije dimenzije za povjerenje u institucije, a koje su na temelju vrsta institucija nazvane »institucije visokog povjerenja« i »institucije niskog povjerenja«. Zadnje dvije dimenzije su se u strukturalnom modeliranju promatrale kao egzogeni konstrukti, te se pokazalo da dimenzija »institucije visokog povjerenja« može poslužiti kao dobar prediktor za dimenziju »pozitivna percepcija« domoljublja (standardizirani koeficijent = 0,75), dok je za ostale promatrane odnose između dimenzija pronađena relativno slabija mogućnost predikcije (između -0,27 i -0,06). Također, pokazalo se da su prethodno opisani odnosi ostali konzistentni i nakon uvođenja u model kontrolnih varijabli spol, dob i obrazovanje.