Repenser l’argument de la concevabilité pour le dualisme dans la philosophie de l’esprit

U filozofskoj literaturi o svijesti i problemu odnosa uma i tijela, argument pojmljivosti protiv fizikalizma obično se uzima kao podrška obliku dualizma između fizikalnosti i fenomenalnosti. Obično se rasprava usredotočuje na kvalitativni karakter iskustva, što je fenomenalni osjećaj određenog iskustva. Nasuprot tome, subjektivni karakter iskustva – tj. njegova individuacija danom subjektu u prvom licu – nastoji se ostaviti po strani. Cilj je ovog rada predstaviti novu i snažniju verziju argumenta pojmljivosti za dualizam koji se poziva na subjektivni karakter iskustva. Oslanjajući se na uvide filozofa u fenomenološkoj tradiciji, konceptualiziram subjektivni karakter iskustva u prvom licu kao transcendentalni uvjet mogućnosti fenomenalnosti koji se ne može svesti na činjenice trećeg lica o fizičkom svijetu. S obzirom na to, problem uma i tijela koji se odnosi na svijest ne tiče se samo nemogućnosti skupa fizičkih činjenica o stanju mozga da uhvati kvalitativni karakter iskustva nego i egzistencijalnog pitanja o tome zašto je to stanje mozga uopće popraćeno subjektivnošću prvog lica. To nam omogućuje da ponovno zamislimo argument pojmljivosti na način koji predstavlja jaču argumentaciju za dualizam od tradicionalne verzije argumenta.