“The Spirit Does not Exalt, but Lacerates.” – E. M. Cioran’s Reception of Klages

É. M. Cioran (1911. – 1995.) je kao mladi rumunjski stipendist zaklade Alexandera von Humboldta krajem 1933. imao priliku poslušati gostujuće predavanje Ludwiga Klagesa (1872. – 1956.) na sveučilištu Friedricha Wilhelma u Berlinu. Klagesova životna filozofija, prije svega njegova biocentrička metafizika, naročito kako se o njoj raspravlja u njegovom, tada tek objavljenom, glavnom djelu Duh kao protivnik duše (1929/1932), kod Ciorana je ostavila duboke tragove. Klagesovi se središnji filozofemi kroz Cioranova djela protežu poput crvene niti: od prodiranja duha u život, poput demona, u davnim vremenima, i s njim povezanim nastankom bolne, zato što izolirajuće svijesti, preko razvoja racionalno-logično-kauzalnog razmišljanja i stvaranja volje, sve do zaluđenosti izvedivošću i čovjekovim napretkom, koja pomoću znanosti i tehnike neminovno vodi k apokaliptičnom uništenju. Tumači Cioranova stvaralaštva jesu zapazili opći utjecaj Klagesove filozofije, no razmjer i domet ove posebne povijesti recepcije dosad su bili neotkriveni.