Ispitivanje životno-praktičnih vještina učenika sedmih i osmih razreda

Suvremeno obrazovanje teži cjelovitom razvoju učenika odnosno zadovoljavanju njegovih kognitivnih, emocionalnih i motoričkih potreba. U suvremenim se školama podjednaki naglasak stavlja na učenje glavom, srcem i rukama što ujedno omogućava aktivniji položaj učenika u odgojno-obrazovnom procesu. Za budući život sadašnjih učenika od iznimne je važnosti da stječu razne praktične i životno korisne vještine koje u Hrvatskoj trenutni odgojno-obrazovni sustav za to ne priprema dovoljno. Naime, hrvatski učenici u vidu obvezne nastave nemaju prilike razvijati niti stjecati razne praktične vještine kao ni za život korisna znanja ili sposobnosti. Nekada se navedeno učilo i stjecalo u okviru nastavnog predmeta Domaćinstvo i to na praktičnim tečajevima odijevanja, stanovanja i prehrane. Na takav način učenici su usvajali praktična znanja, vještine i osposobljavali se aktivno primjenjivati naučeno u svakodnevnom životu. Provedeno je međužupanijsko istraživanje čiji je cilj bio anketiranjem ispitati roditelje (N = 232) učenika sedmih i osmih razreda o životno-praktičnim vještinama koje imaju njihova djeca. Dobiveni rezultati ukazuju na nužnost uvođenja nastavnog predmeta u kojem bi učenici imali prilike usvajati praktična znanja koja su životno korisna. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju kako su životno-praktične vještine učenika sedmih i osmih razreda nedovoljno razvijene te da postoji statistički značajna razlika u posjedovanju istih kao i u sudjelovanju u kućanskim poslovima s obzirom na spol. Istraživanjem su, također, roditelji iskazali pozitivne stavove o implementaciji nastavnog predmeta Domaćinstvo u osnovnoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj u kojem bi učenici stjecali takve životno-praktične vještine.