Participi u tekstovima pisanima kajkavskim književnim jezikom krajem 18. i u 19. stoljeću

Abstract

U literaturi se dokazanim smatra da je u hrvatskome proces departicipijalizacije, tj. adverbijalizacije participa u glagolske priloge završen do 17. st., iako neki od novijih radova (npr. Horvat, Štebih Golub 2016.) te tvrdnje dovode u pitanje. Kako sve poznate gramatike kajkavskoga književnog jezika prikazuju participe, u ovome se radu nastoji odgovoriti na pitanje jesu li participi zaista postojali u književnoj kajkavštini iz vremena nastanka slovnica ili ih kajkavski gramatičari kao i neke druge kategorije (član, preterit, konjunktiv) opisuju tek pod utjecajem egzogenih modela gramatičkog opisa, ili pod utjecajem jezične tradicije (jer se particip rabio u ranijim razdobljima književne kajkavštine). Istraživanje je provedeno na dvjema kajkavskim slovnicama, Matijevićevoj Horvackoj gramatici iz 1810. i Kristijanovićevoj Grammatik der kroatischen Mundart iz 1837. i na odabranim tekstovima dvojice gramatičara (Matijevićevu Rastolnačenju evangelijumov (1796.), Rastolnačenjima zvrhu Velikoga katekižmuša III. (1797.) i Genovefi (1808.) te Kristijanovićevim Blagorečjima (1830.), Ezopuševim basnama pohorvačenim (1843.). Danici zagrebečkoj (1845.) i tekstovima iz njegova aneksnoga rječnika Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart (1940.) Opis participa u dvjema gramatikama uspoređuje se s uporabom u tekstovima kako bi se utvrdilo koriste li kajkavski autori participe koje opisuju u gramatikama i u svojim tekstovima i, ako ih rabe, u kojim sintaktičkim funkcijama.