Narativ i moralni diskurs o braku u Knjizi o Tobiji

Abstract

Knjiga o Tobiji napisana je oko 3. st. pr. Kr. Kanonskom je smatraju katolici i pravoslavni, a protestanti i Židovi ne. Pripovijest nije historijska, nego fiktivna, vrlo dinamične fabule, pri čemu sadrži brojne pouke u starozavjetnom duhu, napose deuteronomističke teologije. Brak joj je središnja tema, a ideal braka predstavlja tjelesna čistoća, borba protiv požude, vjernost, monogamnost i trajnost ženidbenog saveza. Na više mjesta prikazuje se kako su ljubav, privrženost i obzirnost nužni za uspješan brak. Važan je uvjet i endogamnost ženidbe, kako bi supružnici lakše sačuvali i prakticirali vjeru. Na koncu se molitva – kao izraz povjerenja u Boga – postavlja kao temelj braka čija svrha nadilazi erotsku i prokreativnu funkciju, a ističe se važnost posvećivanja. Knjiga o Tobiji tako u zabavnom obliku čitatelju nudi moralnu pouku koja se nadovezuje na biblijski moral.