Ciljevi postignuća: konceptualni modeli i rezultati istraživanja ishoda

Abstract

Teorija ciljeva postignuca je jedna od vrlo znacajnih teorija motivacije koja se u velikoj mjeri propituje u odgojno-obrazovnom sustavu. Ciljevi postignuca se najcesce odnose na razloge koji stoje u pozadini želje ucenika za postignucem, ali predstavljaju i misljenje ucenika o standardima i kriterijima koji se uzimaju u razmatranje prilikom procjene uspjeha (Urdan, 1997). U tom smislu, ucenik može biti vođen željom za osobnim razvojem i unapređenjem ili željom da se bude bolji od drugih. Tako su autori identificirali dvije vrste ciljeva postignuca. U prvom slucaju, rijec je o ciljevima usmjerenim na ovladavanje, a u drugom slucaju, rijec je o performativnim ciljevima. Ovo ujedno predstavlja i dihotomni model ciljeva postignuca. Cilj ovog rada jeste da se pregledom nekih istraživanja identificiraju konceptualni modeli ciljeva postignuca, te da se, shodno predstavljenom, stekne uvid u najcesce ishode s kojima su povezani razliciti ciljevi postignuca. Teorijski i empirijski rezultati ukazuju da su se ciljevi postignuca razvijali od dihotomnog, trihotomnog konceptualnog modela, modela s cetiri vrste ciljeva (2x2) do modela sa sest (3x2) vrsta ciljeva. U sklopu navedenih konceptualnih modela ciljevi usmjereni na ovladavanje sadrže najvise pozitivnih karakteristika i ishoda. Zakljucak nastoji potcrtati važnost ciljeva usmjerenih ka ovladavanju uz potrebu za dubljim propitivanjem cimbenika koji vode ka usvajanju ovih ciljeva. Kljucne rijeci: ciljevi usmjereni na ovladavanje; performativni ciljevi; pristup orijentacija; izbjegavanje orijentacija.