Suprahioidna lokalizacija upaljene tireoglosalne ciste

Abstract

Uvod: Tireoglosalne ciste pripadaju najčešćim kongenitalnim malformacijama vrata. Nastaju zbog nepotpuna sraštavanja tireoglosalnog kanala. Predočavaju se kao otekline u središnjem dijelu vrata od korijena jezika do prsne kosti. Najčešće se dijagnosticiraju u mlađoj životnoj dobi. Lokalizirane su najčešće oko jezične kosti, a većina ih je smještena infrahioidno (65-80 %). Prikaz bolesnice: Žena, u dobi od pedeset šest godina javila se u hitnu otorinolaringološku ambulantu radi bolnosti desne strane vrata posljednjih dvanaest dana. Liječnik obiteljske medicine ordinirao je antibiotik kroz sedam dana, bol je regredirala, da bi se ponovno javila nakon nekoliko dana, te je ordiniran drugi antibiotik uz koji su tegobe perzistirale. Žalila se na oteklinu submentalno i bolno gutanje. U kliničkom statusu uočena je suprahioidna bolna oteklina, veličine 3 cm, uz bolno otvaranje usta. Učinjena je višeslojna kompjuterizirana tomografija vrata kojom je prikazana cistična tvorba iznad milohioidnog mišića. Upalni parametri su bili povišeni. Bili su prisutni i znaci okolnog celulitisa subkutanog tkiva submandibularne regije. Bolesnica je hospitalizirana, te je ordinirana parenteralna antibiotska terapija, na što je došlo do pada upalnih parametara i poboljšanja općeg stanja, te je peti dan hospitalizacije operirana. U općoj anesteziji učinjena je ekstirpacija medijalne suprahioidne ciste postupkom po Sistrunku. Bolesnica je nakon dva dana otpuštena na kućno liječenje uz peroralnu terapiju klindamicinom. Patohistološki nalaz upućivao je na upalno promijenjenu tireoglosalnu cistu. Na redovnim kontrolama otorinolaringologa, tri mjeseca nakon operacijskog zahvata, nije bilo znakova recidiva bolesti. Zaključak: Tireoglosalna cista dna usne šupljine je rijetka, osobito kod odrasle osobe u dobi od pedestšest godina. Potrebno je učiniti temeljiti klinički pregled, te diferencijalno dijagnostički razmišljati o tireoglosalnoj cisti kod bolesnika s oteklinom u području dna usne šupljine, a dijagnozu je potrebno potkrijepiti odgovarajućim dijagnostičkim metodama. Liječenje je kirurško uz empirijsku antimikrobnu terapiju. Pojava recidiva je rijetkost ukoliko je operacijski postupak proveden prema pravilima struke.