Pravo na saslušanje i izražavanje mišljenja u posebnim ovršnim postupcima radi predaje djeteta i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom

Abstract

U radu se analiziraju međunarodni propisi i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije te odredbe hrvatskoga Obiteljskog zakona u svezi s pravom na saslušanje i izražavanje mišljenja djeteta u postupku ovrhe radi predaje djeteta i ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom. Sukladno tom Zakonu, u postupku radi predaje djeteta sud može prije određivanja sredstava ovrhe saslušati osobu protiv koje se ovrha provodi. Po pitanju prava djeteta na izražavanje mišljenje u tom postupku propisano je da sud može, s obzirom na okolnosti slučaja tijekom postupka ovrhe, dijete uputi na razgovor sa stručnom osobom. S druge strane, u postupku ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom sud je dužan prije donošenja rješenja zakazati ročište na kojemu će osobno saslušati stranke kako bi utvrdio činjenice i procijenio sve okolnosti te je dužan djetetu omogućiti izražavanje mišljenja. Zaključno se iznosi da postupci radi ovrhe, posebice zbog njihove prirode (osobni i emocionalni), trebaju biti hitni i što jednostavniji. Pri njihovoj provedbi, dijete, kao niti stranke u postupku ne bi trebalo apsolutno onemogućiti u ostvarivanju prava na saslušanje i izražavanje mišljenja. Međutim, sud ne bi trebao biti obvezan održati ročište na kojem će saslušati stranku i omogućiti djetetu izražavanje mišljenje ako to nije nužno za razjašnjenje slučaja. Isto bi trebalo ovisiti o diskrecijskoj ocjeni suda s obzirom na okolnosti slučaja i uvažavajući dobrobit djeteta. Autorica rada stoga predlaže izmjenu odredbe o saslušanju u postupku radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom na način da sud koji provodi ovrhu može saslušati stranke te omogućiti djetetu izražavanje mišljenja, a sve radi zaštite interesa i dobrobiti djeteta.