Županja u 18. stoljeću

Abstract

Završetkom Velikog bečkog rata (1683.-1699.) i postavljenjem granice na Savu Karlovačkim mirom (1699.) otvorila se mogućnost ponovnog naseljavanja ratom opustjele Slavonije. Mnogi su se vraćali u svoja napuštena sela, a izbjeglice južno od Save tražile su svoje novo mjesto u opustjelim prostorima Slavonije. Ulogu u ovim migracijskim kretanjima imali su franjevci provincije Bosne Srebrene ali i središnja vlast u Beču. Franjevci su nastojali spasiti svoje župljane iz krajeva pod osmanskom vlasti naseljavajući ih u svoje opustjele župe u sigurnijim prostorima Slavonije. Vlasti su pak nastojale naseliti opustjela sela kako bi na taj način Slavonija ponovno postala gospodarski i vojno korisna. Tako je Županja na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće dijelila sudbinu mnogih slavonskih sela. Pusta Županja već je deset godina nakon sklapanja Karlovačkog mira ponovno bila naseljena i uklopljena u župu Bošnjaci, pod dušobrižništvom franjevaca. Promjenama u crkvenoj vlasti, i posredovanjem svjetovnih vlasti Županja je sredinom 18. stoljeća postala maticom župe što je ostalo nepromijenjeno do kraja stoljeća.