Temporality of Humanitarian Care

Abstract

Praksama i politikama humanitarne skrbi u okviru aktualnog režima migracija u Hrvatskoj, ali i u širem kontekstu europske (semi)periferije, ovaj rad pristupa kroz analitičku prizmu koncepta temporalnosti. Pritom se fokusira na individualnu i iskustvenu razinu humanitarnoga rada, ali i na šire shvaćen proces humanitarizacije skrbi i s njim povezane transformacije uloge i položaja humanitarnih organizacija. Uzimajući u obzir autoričino višegodišnje iskustvo istraživanja humanitarnoga rada i nevladinih organizacija angažiranih na pružanju pomoći izbjeglicama / tražiteljima azila / osobama u pokretu, članak pokazuje različite načine na koje temporalni aspekti humanitarnoga angažmana zrcale politike upravljanja migracijama. Izdvajajući tri primjera iz provedenog etnografskog istraživanja, rad propituje kako temporalno analitičko usmjerenje doprinosi tumačenju uloge humanitarizma u režimima migracija. Prvi primjer tiče se organizacijske održivosti humanitarnih inicijativa, drugi primjer adresira zatiranje trajne kategorije skrbnoga rada u humanitarnom sektoru, a treći primjer analizira humanitarnu stanicu kod Paromlina kao dio temporalnoga upravljanja migracijskim kretanjima.