Legal aspects of timesharing contract in the Croatian law

Abstract

Ugovor o timesharingu novim je Zakonom o zaštiti potrošača (2022.) s nazivom „ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu (timeshare)“ ostao imenovani ugovor našeg prava, ali je opet izgubio „samostalnu“ uređenost i većim dijelom sadržaja ostao na razini običaja. Predmet rada jest prikaz zakonodavnih i doktrinarnih rješenja ugovora o timesharingu u hrvatskom pravu, izvorna analiza pravnih aspekata ugovora (izvori, sklapanje, ugovorne strane, kauza, prestanak, sličnosti i razlike s drugim ugovorima) i prikaz primjene izvora prava (ugovora, ZPP-a, ZOO-a, poslovnih običaja) na pojedine dijelove ugovora. Rezultati rada jesu odgovori na tako postavljene teorijske i praktične probleme, kao i sinteza rješenja o ugovoru o timesharingu kroz analizu hrvatskog prava.