Nove europske tendencije - unifikacija rokova zastare odštetnih zahtjeva u svezi s osiguranjem od automobilske odgovornosti

Abstract

Polazeći od osnovnih europskopravnih odrednica građanskopravne odgovornosti i obvezatnosti osiguranja vlasnika vozila (osiguranika) od odgovornosti za štete koje mogu nastati trećim osobama upotrebom motornog vozila, autori naglašavaju da je provođenje postupka naknade štete osigurateljeva obveza, a postojanje odštetnog zahtjeva nužna je pretpostavka njegove odgovornosti. Predmet analize autora u ovom radu odnosi se na teorijsku raščlambu problematike prava oštećenika (žrtava prometnih nesreća) na podnošenje izravne tužbe prema odgovornom (štetnikovu) osiguratelju radi ostvarivanja prava na naknadu štete koja je nastala kao posljedica prometne nesreće s prekograničnim implikacijama. S obzirom na to da se nacionalni pravni sustavi država članica EU-a u znatnoj mjeri razlikuju u pravnim normama o mjerodavnim rokovima zastare potraživanja naknade štete, cilj je rada analizirati i preispitati rješenja Rezolucije Europskog parlamenta iz 2017. godine o rokovima zastare za prometne nesreće te preporuke za Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim minimalnim standardima za građanski postupak u EU-u čime se predlaže uspostava posebna sustava istih rokova zastare za podnošenje zahtjeva u vezi s odštetom za tjelesne ozljede i oštećenje stvari prouzročene u prekograničnim cestovnim prometnim nesrećama. Budući da predmetna rješenja imaju za cilj osigurati dostupnost pravnih sredstava za zaštitu žrtava prometnih nesreća, autori analiziraju u kojoj mjeri navedena rješenja pridonose učinkovitosti pravne zaštite oštećenika i pravnoj sigurnosti.