Sentimentalno putovanje Ferenca Fejtöa – u generacijskom okviru

Abstract

Sentimentalno putovanje, niz eseja, svojevrsna ars poetica Ferenca Fejtöa posebno su dragi hrvatskim čitateljima. Duh mjesta u središte ove konferencije mogao bi staviti analizu poveznosti sa Zagrebom. To sam doznala iz izuzetno temeljite studije Franciske Ćurković-Major.1 Ni na trenutak ne dovodeći u pitanje jedinstvenost hrvatskih poveznica Fejtöve knjige, propitujem „domaće”, mađarsko, ideološko iskustvo nove države, kontekst, diskurs i opće raspoloženje u kojemu je knjiga nastala. Otkrivam u kakav se niz generacijskih ispovijesti uklapa, pokušavam odgovoriti na pitanje zašto su nastala ta djela. Fejtöv roman-dnevnik i danas je istaknuto djelo toga razdoblja koje se čita kao dio kanona. To bi bilo tako čak i pod uvjetom da se po povratku iz emigracije – godine 1989., u mjesecu u kojem je sahranjen Imre Nagy – nije upravo tom knjigom želio ponovo predstaviti mađarskim čitateljima. Prema mom uvjerenju ta je knjiga, najprije objavljivana u nastavcima, uvelike utjecala na njegova dva suvremenika, od njega starijeg Pála Ignotusa (1901–1978) i godinu dana mlađeg Gyulu Schöpflina (1910–2004). Obojica su se u javnosti pojavila s osobnim, i to u više pogleda intimnim iskazima kakvih u mađarskoj književnosti nema mnogo. Budući da još nije došlo do komparativnog čitanja tih dvaju tekstova, ovdje uspoređenih s Fejtöm, nešto ću više reći o njima.