Transformacija upravnog sudovanja zbog primjene nadnacionalnog prava

Abstract

U posljednjih nekoliko desetljeća primjećujemo sve veće približavanje europskoga pravnog poretka i nacionalnoga pravnog poretka. Stupanjem na snagu Povelje o ljudskim pravima Europske unije samo je pojačano nastojanje da sva javna prava država na kontinentu idu u istom smjeru. U okviru globalizacije prava Europa ima znak i tradiciju koju treba obraniti. Postoje dva načina za promicanje tog sustava. Prvi je pravna disciplina i suradnja ustanova, temelji se na obvezi koju imaju nacionalni (domaći) sudovi u poštivanju europskih obveza. Drugi način koji omogućava promicanje europskoga pravnog sustava razvoj je neformalne suradnje europskih sudaca kako bi se postupno razvila zajednička kultura i metoda rada. Taj je razvoj takav da ne omogućuje samo neupitan legitimitet nadnacionalnog prava u očima nacionalnih upravnih sudova već i povećan intenzitet utjecaja Suda Europske unije i Europskog suda za zaštitu ljudskih prava. Cilj je ovog rada analizirati utjecaj nadnacionalnog prava na razvoj upravnog sudovanja i detektirati promjene koje je taj utjecaj donio u tradicionalno upravno sudovanje koje je inherentno nacionalno usmjereno. Posebno treba istaknuti važnost, u slučaju potrebe, izravne primjene nadnacionalnog prava u upravnim sporovima na nacionalnim sudovima kao i utjecaj neformalne suradnje – „dijaloga sudaca“ na razvoj upravnog sudovanja.