Feministička etička perspektiva o slučajevima odbijenog abortusa za Izabelu Sajbor u Poljskoj i Mirelu Čavajdu u Hrvatskoj

Abstract

U članku se iz perspektive feminističke etike uspoređuju dva slučaja u kojima je odbijeno izvršavanje abortusa, Izabele Šajdor iz Poljske i Mirele Čavajda iz Hrvatske. Na temelju teorije feminističke etike i tekstova feminističkih teoretičarki poput Simone de Beauvoir, Evelyn Reed i Susan Sherwin, kao i medijskih izvješća o ova dva slučaja, autorica tvrdi da strukturalna opresija uzrokuje potpuno zanemarivanje perspektive žena u primijenjenoj etici, u oba konkretna slučaja pobačaja, a koja se ne može temeljiti ni na lažnim mitovima o biološki naslijeđenim razlikama između muškaraca i žena, niti na etici pro-life argumenata, s obzirom na to da zanemaruje život majke. Dva ekstremna slučaja odražavaju okolnosti u kojima društvo, i barem u Poljskoj uz zakonsku potporu vladajućih tijela, nameće zabranu pobačaja. Posljedica takve zabrane je da se abortus ne tretira kao medicinski postupak, već kao sredstvo tlačenja žena, što je vidljivo iz tretmana Izabele Šajdor i Mirele Čavajda. U članku se otvara pitanje etičkog postupanja prema ženama u slučajevima zabrane pobačaja. Rasprave o etici pobačaja obično se fokusiraju na život samog fetusa, a ne na život majke. Žene, u tom kontekstu, postaju predmet šire rasprave i kolektivnog odlučivanja društva i njegovih dominantnih vrijednosti. Kao rezultat, žene gube pristup zdravstvenoj skrbi i tjelesnoj autonomiji. Perspektiva feminističke etike i feminističko poimanje kontraktarizma u etici nužni su za argumentiranje u korist praksi i pristupa koji premošćuju jaz u okolnostima u kojima sigurnost žena i njihovo donošenje odluka o sebi ovisi o popularnim vrijednostima.