{"title":"Feministička etička perspektiva o slučajevima odbijenog abortusa za Izabelu Sajbor u Poljskoj i Mirelu Čavajdu u Hrvatskoj","authors":"","doi":"10.58527/issn.2637-2908.5.5.91","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U članku se iz perspektive feminističke etike uspoređuju dva slučaja u kojima je odbijeno izvršavanje abortusa, Izabele Šajdor iz Poljske i Mirele Čavajda iz Hrvatske. Na temelju teorije feminističke etike i tekstova feminističkih teoretičarki poput Simone de Beauvoir, Evelyn Reed i Susan Sherwin, kao i medijskih izvješća o ova dva slučaja, autorica tvrdi da strukturalna opresija uzrokuje potpuno zanemarivanje perspektive žena u primijenjenoj etici, u oba konkretna slučaja pobačaja, a koja se ne može temeljiti ni na lažnim mitovima o biološki naslijeđenim razlikama između muškaraca i žena, niti na etici pro-life argumenata, s obzirom na to da zanemaruje život majke. Dva ekstremna slučaja odražavaju okolnosti u kojima društvo, i barem u Poljskoj uz zakonsku potporu vladajućih tijela, nameće zabranu pobačaja. Posljedica takve zabrane je da se abortus ne tretira kao medicinski postupak, već kao sredstvo tlačenja žena, što je vidljivo iz tretmana Izabele Šajdor i Mirele Čavajda. U članku se otvara pitanje etičkog postupanja prema ženama u slučajevima zabrane pobačaja. Rasprave o etici pobačaja obično se fokusiraju na život samog fetusa, a ne na život majke. Žene, u tom kontekstu, postaju predmet šire rasprave i kolektivnog odlučivanja društva i njegovih dominantnih vrijednosti. Kao rezultat, žene gube pristup zdravstvenoj skrbi i tjelesnoj autonomiji. Perspektiva feminističke etike i feminističko poimanje kontraktarizma u etici nužni su za argumentiranje u korist praksi i pristupa koji premošćuju jaz u okolnostima u kojima sigurnost žena i njihovo donošenje odluka o sebi ovisi o popularnim vrijednostima.","PeriodicalId":290971,"journal":{"name":"Socijalne studije","volume":"58 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-12-26","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Socijalne studije","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.58527/issn.2637-2908.5.5.91","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
U članku se iz perspektive feminističke etike uspoređuju dva slučaja u kojima je odbijeno izvršavanje abortusa, Izabele Šajdor iz Poljske i Mirele Čavajda iz Hrvatske. Na temelju teorije feminističke etike i tekstova feminističkih teoretičarki poput Simone de Beauvoir, Evelyn Reed i Susan Sherwin, kao i medijskih izvješća o ova dva slučaja, autorica tvrdi da strukturalna opresija uzrokuje potpuno zanemarivanje perspektive žena u primijenjenoj etici, u oba konkretna slučaja pobačaja, a koja se ne može temeljiti ni na lažnim mitovima o biološki naslijeđenim razlikama između muškaraca i žena, niti na etici pro-life argumenata, s obzirom na to da zanemaruje život majke. Dva ekstremna slučaja odražavaju okolnosti u kojima društvo, i barem u Poljskoj uz zakonsku potporu vladajućih tijela, nameće zabranu pobačaja. Posljedica takve zabrane je da se abortus ne tretira kao medicinski postupak, već kao sredstvo tlačenja žena, što je vidljivo iz tretmana Izabele Šajdor i Mirele Čavajda. U članku se otvara pitanje etičkog postupanja prema ženama u slučajevima zabrane pobačaja. Rasprave o etici pobačaja obično se fokusiraju na život samog fetusa, a ne na život majke. Žene, u tom kontekstu, postaju predmet šire rasprave i kolektivnog odlučivanja društva i njegovih dominantnih vrijednosti. Kao rezultat, žene gube pristup zdravstvenoj skrbi i tjelesnoj autonomiji. Perspektiva feminističke etike i feminističko poimanje kontraktarizma u etici nužni su za argumentiranje u korist praksi i pristupa koji premošćuju jaz u okolnostima u kojima sigurnost žena i njihovo donošenje odluka o sebi ovisi o popularnim vrijednostima.
在这篇文章中,波兰的伊扎贝拉-萨伊多尔(Izabela Šajdor )和克罗地亚的米雷拉-查瓦伊达(Mirela Čavajda)从女权主义伦理学的角度讨论了两个堕胎案例。西蒙娜-德-波伏娃、伊夫琳-里德和苏珊-谢尔文等女性主义理论家和女性主义实践家都认为,堕胎是一种最原始的伦理方式、在这种情况下,我们不能不考虑到生物伦理的重要性,也不能不考虑到支持生命的论点。这两个极端案例反映了社会在何种情况下(在波兰勉强可以说是在统治阶级的法律支持下)禁止婚姻。这种禁令的后果是,堕胎不是作为一种医疗程序,而是作为压迫妇女的一种手段,这一点从伊扎贝拉-萨伊多尔(Izabela Šajdor )和米雷拉-查瓦伊达(Mirela Čavajda )所受的待遇中可以看出。Učlanku se otvara pitanje etičkog postupanja prema ženama u slučajevima zabrane pobačaja.关于堕胎伦理的讨论通常侧重于胎儿的生命本身,而不是母亲的生命。在这种情况下,妇女成为更广泛的辩论和社会及其主导价值观集体分离的主题。因此,妇女失去了获得医疗保健和身体自主的机会。在妇女的安全及其自决取决于大众价值观的情况下,有必要从女权主义伦理学的角度和女权主义伦理学中的契约论概念出发,主张采取凌驾于自我之上的做法和方法。