Udomiteljstvo iz perspektive udomitelja Roma u romskim naseljima u Međimurskoj županiji

Abstract

Udomiteljstvo je jedan od oblika skrbi za djecu koji se javlja kao alternativa institucionalnom zbrinjavanju djece, a njegova je prednost upravo u činjenici obiteljskog okruženja. Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u iskustva udomitelja pripadnika romske nacionalne manjine (N = 7) u pružanju udomiteljske skrbi za djecu u romskim naseljima u Međimurskoj županiji. Dobiveni rezultati pokazuju da je romske udomitelje na udomiteljstvo potakla želja za pružanjem primjerene skrbi djeci, postojanje uvjeta za bavljenje udomiteljstvom, kao i iskustvo udomiteljstva u vlastitoj obitelji. Sudionici u ovom istraživanju kao otežavajuće okolnosti u pružanju udomiteljske skrbi navode razne reakcije sumještana na njihovo bavljenje udomiteljstvom, ponašanje bioloških roditelja djece, ponašanja djece te život u romskom naselju zbog specifična načina života Roma. Osnažujuće okolnosti u pružanju udomiteljske skrbi su: socijalna podrška, tzv. emocionalni ‘efekti’ udomiteljstva na udomitelje kao i život u romskom naselju zbog očuvanja kulture, jezika i pripadnosti. Praktična je implikacija istraživanja produbljivanje razumijevanja ovoga tematskog područja, a rezultati, osim za promišljanje o budućim istraživanjima, pružaju smjernice za praktično djelovanje na razini poboljšanja kvalitete skrbi i brige za romsku djecu u udomiteljskoj skrbi te unapređenju podrške romskim udomiteljima u skladu s njihovom tradicijom i kulturom.