Komorbiditet kod ovisnika i tretmanske intervencije

Abstract

Zlouporabom ilegalnih droga, ali i prekomjernim uzimanjem legalno propisanih psihofarmaka nastaju štetne posljedice povezane s ozbiljnim javnozdravstvenim problemima, što predstavlja ključno pitanje nacionalne i međunarodne politike suzbijanja ovisnosti o psihoaktivnim sredstvima. Istodobna pojavnost problematične konzumacije droga i psihičkih poremećaja nerijetko stvara težu kliničku sliku i pridružene socijalne teškoće u različitim područjima života osobe radi čega je neophodno usmjeravanje snaga i napora zajednice za njihovo rješavanje. S obzirom na gotovo neznatnu pozornost i relativno oskudne rezultate inozemnih, a osobito domaćih održivih empirijskih istraživanja, kao i općeprihvaćenih stajališta znanstvenika i stručnjaka u pogledu obrazaca, etiologije, dijagnostičkih instrumenata i modela dobre prakse u tretmanu komorbiditeta, cilj ovog rada je pružiti integrirani pregled dosadašnjih istraživanja s kritičkim osvrtom i preporukama uzimajući pritom u obzir slabosti i mogućnosti različitih sustava tretmana ovisnika s komorbidnim poremećajem. Između ostalog, u radu se razmatraju determinante odnosa između psihičkih poremećaja i poremećaja izazvanih zlouporabom droga kroz analizu rizičnih čimbenika. Rad sadrži sustavan pregled dosadašnjih istraživanja koja se odnose na obilježja pojedinih psihičkih poremećaja u komorbiditetu s problematičnom konzumacijom droga te kratki prikaz relevantnih dijagnostičkih instrumenata i modela tretmana za osobe s dualnim poremećajem. Dobiveni podaci ukazuju na znatnu zastupljenost komorbiditeta u ovisničkoj populaciji, a osobito unutar marginalnih skupina, kao i važnost sveukupne procjene bio-psiho-socijalnih obilježja korisnika tretmana. Vezano uz tretman komorbiditeta, teoretičari i praktičari se do danas nisu usuglasili u pogledu modela dobre prakse, bilo da je riječ o farmakološkom i/ili psihosocijalnom tretmanu. Međutim, rezultati novijih istraživanja ukazuju na potrebu provođenja integrativnog pristupa tretmanu koji podrazumijeva farmakološke i psihosocijalne intervencije. U cjelini gledano, istraživanja komorbiditeta kod ovisnika su nedostatna, a u Hrvatskoj gotovo i ne postoje, stoga postoji potreba za daljnjim istraživačkim naporima u ovom području radi poboljšanja provedbe postojećih preventivnih i tretmanskih smjernica.