Analiza postojećih modela zapošljavanja osoba s mentalnim teškoćama u BiH

Abstract

Zapošljavanje osoba s mentalnim teškoćama je veoma zahtjevno područje socijalne politike iz razloga što je ostvarivanje univerzalnog prava na rad opterećeno mnogim izazovima. Na prvom mjestu, to su realni problemi prilagođavanja osoba s mentalnim teškoćama procesima rada koji proizilaze iz ograničenih mogućnosti korištenja individualnih kompetencija. Sa druge strane, stereotipi i predrasude zajednice dodatno otežavaju uključivanje osoba s mentalnim teškoćama u radne procese. Teškoće proizilaze i iz prakse neprimjenjivanja postojećih zakonskih rješenja, kao i iz konstantnog nedostatka institucionalnih kapaciteta koji bi trebali obezbijediti sistemsku podršku zapošljavanju ovih osoba. Bosna i Hercegovina, kao potpisnica međunarodnih dokumenata iz ove oblasti, uspostavila je formalno-pravni okvir zapošljavanja osoba s mentalnim teškoćama koji je naslonjen na praksu zapošljavanja osoba s invaliditetom. Osnovu tog okvira čine entitetski zakoni i fondovi za profesionalnu rehabilitaciji i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Analiza načina zapošljavanja osoba s mentalnim teškoćama pokazala je da u Bosni i Hercegovini, pored institucionalnih modela, postoje vaninstitucionalna inovativna rješenja kreirana aktivnim učešćem korisničkih udruženja.